Odgađanje

Prekosutra, da prekosutra samo...
Provešću sutra misleći o prekosutra,
tako će biti moguće, ali danas ne...
Ne, danas ništa; danas ne mogu.

Zbrkana upornost moje objektivne subjektivnosti,
san mog stvarnog života, umetnutog,
zamor unapredni i beskonačni,
zamor svemirski da bih se ukrcao u tramvaj...

ta vrsta duha...
Prekosutra samo...
Danas se želim pripremiti,
želim se pripremiti da sutra mislim na sljedeći dan...

On je odlucan.
Ima već zacrtan naum; ali danas ne zacrtavam naume.
Sutra je dan nauma.
Sutra ću sjesti u kancelariju da osvojim svijet;

ali ću svijet osvajati samo prekosutra..
Plače mi se,
plače mi se odmah, iznenada, iznutra...

Ne tražite da znate više, to je tajna, neću reći.
Prekosutra samo...
Kad sam bio dijete nedeljni me cirkus
zabavljao čitavu sedmicu.
Danas me samo zabavlja nedeljni cirkus
čitave sedmice djetinjstva...

Prekosutra ću biti drugi.
Moj će život postati slavodobitan,
sve moje stvarne odlike pametnog, vaspitanog i
korisnog stvorenja biće priznate službenim nalogom...
Ali nalogom od prekosutra...

Danas želim spavati, sataviću ga prekosutra...
Koja je za danas predstava što će mi ponoviti djetinjstvo?
Čak i ulaznice da kupim sutra,
jer je zapravo prekosutra dobra predstava...
Prije, ne...
Prekosutra ću imati jasan stav što ću ga sutra proučavati.

Prekosutra ću biti ono što danas ne mogu nikako biti.
Prekosutra samo...
Spava mi se kao što je hladno psu lutalici.
Spava mi se veoma.
Sutra ću ti govoriti riječi, ili prekosutra...
Da, možda samo prekosutra...

Budućnost...
Da, budućnost.

Fernando Pessoa