26. 03. 2010.

Erih From

  " Svemu mazohističkom mišljenju jedno je zajedničko: život je određen moćima koje leže izvan pojedinca, njegova htijenja i njegovih interesa. Njima se mora podati, te je krajnja sreća koja se može dostići užitak u tom potčinjavanju.
   Aktivnost je moguća u ime boga, prošlosti, prirodnog toka i dužnosti, ali ne u ime nerođenog, budućeg, nemoćnog ili prosto u ime sreće. Iz oslonca na više sile crpi svoju snagu; samo ove sile nikad ne mogu biti napadnute i izmjenljive. Kad mazohističkih karaktera odvažnost se sastoji u podnošenju patnji što ih nameće sudbina ili vođa. Patiti, a ne tužiti se najviše je vrlina;
   Podati se sudbini - heroizam je mazohista, izmjeniti sudbinu - heroizam je revolucionara.
Konačno svladavanju mazohizma zamislivo je tek u jednom društvu u kojem ljudi svoj život uređuju planski umno i aktivno u kome najviša vrlina nije hrabrost trpljenja i pokornosti, već odvažnost za sreću i pobjedu nad fatumom."

Ljubav je svojevrsno društvo

Ljubav je svojevrsno društvo.
Ne znam više hodati sam putevima,
jer više ne mogu ići sam.
Jedna me vidljiva misao tjera da hodam brže,
a vidim manje i da istovremeno žarko žudim sve vidjeti.
Čak i njezina odsutnost biva sa mnom,
a ljubim je toliko da ne znam kako da želim.

Ne vidim li je, zamišljam je i jak sam poput visokih stabala.
Videći je, tresem se i ne znam šta se dogodi
s onim što osjećam u njenom odsustvu.
Cijelim sam svojim bićem neka sila što me napušta.
Cijela me zbilja gleda kao suncokret
s njenim licem u središtu.

11. 03. 2010.

Iz Knjige nemira F. Pessoa

  "Neuporedivo je bolje gledati nego misliti, i bolje čitati nego pisati. Ono što vidim može da me obmane, ali ga barem ne smatram dijelom sebe. Ono što čitam može da mi se ne dopadne, ali ne moram da se kajem što sam ga napisao."

  "Sloboda je moć izolacije. Slobodan si ako možeš da se udaljiš od ljudi a da te ne primorava da ih tražiš ni potreba za novcem, ni nagon stada, ni ljubav, ni žudnja za slavom, ni radoznalost - nijedan od tih poriva koji ne mogu da opstanu u tišini i samoći."

    "Čovjek ako je obdaren istinskom mudrošću može uživati u prizoru čitavog svijeta sjedeći u svojoj naslonjači, pa čak i ako ne umije da čita, pa čak i ako ni sa kim ne razgovara. Dovoljno je da upotrebi čula i dušu koja zna za tugu."

   "Mogu da zamišljam da sam sve, jer nisam ništa. Da sam nešto ne bih mogao da zamišljam"

06. 03. 2010.

Na pola puta...

               Na pola puta...


Na pola puta uvijek se gubi
sve što mislim čim se bavim.
Kada ljubim, beskraj ljubim,
niš' ne vrijedi što god pravim.


Kakva me mučnina hvata
kad posmatram to što činim!
Duša čista i bogata,
a ja nalik izmetini
mora po kom pliva svuda
drugog mora triješće lako...
Razmišljanja ili žudnja?
Ne znam i znam i te kako.


F. Pessoa


     Smrt dolazi


Smrt dolazi uvijek rano,
svaki život malo traje.
Trenutak je precrt samo
stvari koja iščezla je.


Ljubav tek smo započeli,
ideal je neizvjestan,
neko nešto postigne li,
što postiže nije svjestan.


Jer smrt sve briše, nema
stvari neke postojane,
u knjižici sudbine nam
da otvoren Bog ostane.


F. Pessoa


http://portugal.poetryinternationalweb.org/
http://www.pensador.info/autor/Fernando_Pessoa/
http://www.insite.com.br/art/pessoa