20. 11. 2008.

Trafika

Nisam ništa.
Nikad neću biti ništa.
Ne mogu htjeti biti ništa
Isključivši to, imam u sebi sve snove svijeta.
Prozori moje sobe,
moje sobe jednog od miliona svijetova
za koje niko ne zna koji je
(a da to zna, šta bi znao?)
vi gledate na tajnu ulice u neprekidnoj vrevi ljudi,
na ulicu nedostižnu za sve misli,
stvarnu, nemoguće stvarnu, određenu,
nesaznatljivo određenu,
s tajnom stvari ispod kamenja o biću,
sa smrću što meće buđ po zidovima
i sijede vlasi po čovjeku,
sa sudbinom što vodi kola s teretom
svega na putu ničega,
Pobijeđen sam danas, kao da sam spoznao istinu,
vidovit sam danas kao da sam na samrti,
i kao da više nemam srodstva sa stvarima
osim jednog zbogom, ove kuće i ovog ugla ulice
što se pretvaraju u niz vagona i osim
zviždućeg odlaska iz unutrašnjosti moje glave,
i stresa mojih živaca i škripe kostiju u pokretu...

Zbunjen sam danas
poput onog koji je razmišljao, pronašao i zaboravio.
Podijeljen sam danas između odanosti što je dugujem
trafici s druge strane ulice,kao nečemu izvana stvarnom,
i odanosti koju dugujem osjećaju da je sve san,
kao nečemu iznutra stvarnom

Promašio sam u svemu.
Kako nisam ništa namjeravao, možda je sve bilo ništa.
Nauk, što mi ga dadoše, ispustih kroz dvorišni prozor.
Bijaj u poljima s nekim namjerama.
Ali tamo susretoh samo trave i stabla,
ako je bilo ljudi bili su jednaki drugim ljudima.

Napuštam prozor, sjedam na stolicu. O čemu misliti?
Šta znam o onome što ću biti, ja što ne znam šta sam?
Jesam li ono što mislim?
Ali ja mislim da sam hiljadu stvari.
A ima ih toliko što misle da su isto
da toga ne može biti toliko...

...Svijet pripada onome što se rađa da ga osvoji,
a ne onome što sanja, makar s pravom, da ga može osvojiti.
Sanjao sa više nego je Napoleon ostvario.
Grlio sam na svojik pretpostavljenim grudima
više čovječanstva negoli Hrist,
stvotio sam potajno filozofije koje nikakav Kant ne bi ispisao,
ali sam, i možda ću zauvijek biti, tip iz potkrovlja,
premda u njemu ne prebivam;
biću vazda "onaj što nije rođen za to";
biću vazda samo "onaj štoje imao dara";
biću vazda onaj što je čekao da mu sr otvore vrata 
ispred zida koji nema vrata,
i što je pjevao pjesmu beskraja u kokošinjcu
i što je slušao Božji glas u zabrtvljenom bunaru,
vjerovati u sebe? Ne, u ništa.
Neka priroda izlije na moju užarenu glavu
svoje sunce, svoju kišu, vjetar što mi mrsi kose
i uostalom, neka dođe šta dođe, ili treba da dođe
ili neka ne dođe... ...




F. Pessoa

11. 11. 2008.

O odgadjanju

Vec neko vrijeme sam razmišljala da kreiram svoj blog, ali nisam mogla da odlučim koji naziv da izaberem ni o čemu da pišem, interesuju me razne teme i dileme... i tako odgadjam ja...danas ću, sutra ću... listam svoju zbirku omiljenih citata i odlucim da ga nazovem Odgadjanje po naslovu Pesoine pjesme.
Za Pesou sam čula slučajno jedan glumac je citirao njegove stihove na televiziji, u biblioteci sam nasla njegovu zbirku pjesama i oduševila se. Volim ja da čitam i naše pjesnike, ali ovaj Portugalac je baš originalan, nesvakidašnji, a opet lako razumljiv. Interesantno mi je i to što je pisao pod raznim pseudonimima i razlicitim stilovima što se uklapa u njegov horoskopski znak Blizanci. Iako je rodjen prije 120 godina njegova poezija je savremena, sto je još jedan dokaz kvaliteta i umjetničke vrijednosti.

09. 11. 2008.

Sreća zahtijeva hrabrost

Fernando Pessoa
Pjesnik Fernando Pessoa

Mogu imati mane, živjeti nestalno i ponekad biti uznemiren,
ali ne zaboravljam da je moj život najveća firma na svijetu
i ja mogu izbjeći da ona bankrotira
Biti sretan je prepoznati da vrijedi živjeti,
uprkos svim izazovima, nerazumijevanjima i krizama.
Biti sretan i ne dozvoliti sebi da budemo žrtve
sopstvenih problema i postanemo autor svoje istorije.
Biti sretan je prelaziti pustinje nečuvene
ali biti u stanju da nadješ svoju sopstvenu oazu
u dubini svoje duše.
I zahvaljivati Bogu svako jutro za čudo života.
Biti sretan i ne plašiti se vlastitih osjećanja.
I znati govoriti o sebi samom.
I imati hrabrosti da čuješ "ne".
I imati samopouzdanja da primiš kritiku iako je nepravedna.
Kamenje na putu?
Čuvam ih sve, jednog dana ću napraviti dvorac...

F. Pessoa

18. 10. 2008.

XLVI

Ovako ili onako,
prema tome ide li ili ne ide,
imajući kadšto moć da izreknem šta mislim,
a kazujući to drugi put slabo i izmiješano,
pišem svoje stihove nehotice,
kao da se pisanje ne sastoji od pokreta,
kao da je pisanje nešto što mi se desilo kao sunčana kupka.

Nastojim da iskažem ono što osjećam,
ne misleći na to što osjećam.
Nastojim prisloniti riječi na pojam
i lišiti se potrebe za hodnikom
od misli do riječi.

Ne uspijem uvijek osjetiti ono što znam da bih morao.
Misao mi sporo preplivava rijeku,
jer je sputava ruho koje su joj ljudi nametnuli.
Nastojim se otarasiti onog što sam naučio,
nastojim zaboraviti način sjećanja koji su mi usadili,
sastrugati crnilo kojim su premazali moja čula,
odmotati moja istinska osjećanja,
otpetljati se i biti ja, ne Alberto Kaeiro,
već ljudski stvor što ga je Priroda proizvela.

I tako pišem, želeći osjetiti Prirodu,
ne kao čovjek,
već kao biće koje osjeća Prirodu, i ništa više.
I pišem tako, nekad dobro, nekad loše,
nekad mi pođe za rukom izraziti ono što želim,
nekad pogriješim, negdje padam negdje se dižem,
ali slijedeći uvijek svoj put
kao tvrdoglav slijepac...

Fernando Pessoa

09. 10. 2008.

Fernando Antonio Nogueira Pessoa (1888-1935), rođen u Lisabonu, najznačajniji potugalski pjesnik 20. vijeka. Djetinjstvo proveo u Južnoj Africi gdje se i školovao što mu je omogućilo upoznavanje engleskog jezika i angloameričkih pjesnika, od kojih je neke podražavao u svojoj ranoj poeziji.Osto je rano bez roditelja, stekao je samo najosnovnije obrazovanje, živio je usamljeno i asketski. Po povratku u Lisabon vodio je boemski život i jedva uspijevao da obezbijedi egzistenciju radeći kao prevodilac u trgovačkim preduzećima. Opjevao je ono što vidi svojim pogledom bez posredništva misli, ideja i imaginacije i bez potrebe da išta tumači ili vrednuje. Otuda su njegove pjesme svojevrsna ironična kritika upućena svim onim pjesnicima zaokupljenim pitanjem stila i jezika
Bio je jedan od osnivača časopisa "Orpheu", objavio je veći broj priloga u periodici uključujući i nekoliko pjesama na portugalskom i engleskom, a za života je izdao samo jednu pjesničku zbirku pod naslovom "Poruka".Poeziju je pisao na portugalskom i na engleskom. Umro je od ciroze jetre, skoro nepoznat javnosti. Tek posmrtno otkriven je veći dio njegovog stvaralaštva: mnoštvo pjesama, tri drame, i nekoliko skica za detektivske romane.
Njegov osnovni životni i stvaralački stav je da nema jedinstva ni svijeta ni čovjeka, ogleda se u raznovrsnosti njegove poezije kao i upotrebi pseudonima (Alberto Kaeiro, Rikardo Reies, Alvaro de Kampos) koji predstavljaju tri veoma različita autora.
A. Kaeiro-simbolistički pjesnik
R. Reies-klasični stil
A. de Kampos-modernistički stil.
Autentičnost i originalnost ovog pjesnika potvrđuje se u izrazitoj tematskoj i stilskoj raznovrsnosti njegovog stvaralaštva.

07. 10. 2008.

Odgađanje

Prekosutra, da prekosutra samo...
Provešću sutra misleći o prekosutra,
tako će biti moguće, ali danas ne...
Ne, danas ništa; danas ne mogu.

Zbrkana upornost moje objektivne subjektivnosti,
san mog stvarnog života, umetnutog,
zamor unapredni i beskonačni,
zamor svemirski da bih se ukrcao u tramvaj...

ta vrsta duha...
Prekosutra samo...
Danas se želim pripremiti,
želim se pripremiti da sutra mislim na sljedeći dan...

On je odlucan.
Ima već zacrtan naum; ali danas ne zacrtavam naume.
Sutra je dan nauma.
Sutra ću sjesti u kancelariju da osvojim svijet;

ali ću svijet osvajati samo prekosutra..
Plače mi se,
plače mi se odmah, iznenada, iznutra...

Ne tražite da znate više, to je tajna, neću reći.
Prekosutra samo...
Kad sam bio dijete nedeljni me cirkus
zabavljao čitavu sedmicu.
Danas me samo zabavlja nedeljni cirkus
čitave sedmice djetinjstva...

Prekosutra ću biti drugi.
Moj će život postati slavodobitan,
sve moje stvarne odlike pametnog, vaspitanog i
korisnog stvorenja biće priznate službenim nalogom...
Ali nalogom od prekosutra...

Danas želim spavati, sataviću ga prekosutra...
Koja je za danas predstava što će mi ponoviti djetinjstvo?
Čak i ulaznice da kupim sutra,
jer je zapravo prekosutra dobra predstava...
Prije, ne...
Prekosutra ću imati jasan stav što ću ga sutra proučavati.

Prekosutra ću biti ono što danas ne mogu nikako biti.
Prekosutra samo...
Spava mi se kao što je hladno psu lutalici.
Spava mi se veoma.
Sutra ću ti govoriti riječi, ili prekosutra...
Da, možda samo prekosutra...

Budućnost...
Da, budućnost.

Fernando Pessoa