29. 09. 2014.

Jos o odgadjanju...

"Ne ostavljaj za sutra... ono sto mozes uraditi prekosutra." M. Tven

13. 09. 2014.

Znam da je kraj Ljermontov


Znam da je kraj 

Znam da je kraj;Al' te ko san 
S portretom nosim ja i sad: 
Taj spomen bled na lepsi dan 
Meni u dusi vida jad. 

I kad se novoj strasti dam 
ne mogu biti bez sna tog: 
Napusten hram je-ipak hram, 
Svrgnuti idol-ipak Bog.


Tebi 

1. 

Pa zbogom ! – Sad nismo već dvoje, 
I zadnji put stežemo ruke; 
Pa zbogom ! – Sad srce je slobodno tvoje . . . 
Tek s drugim ga čekaju muke. 
Ja znam da će porivi bola 
Još jednom ovladati njime, 
Kad dopre mu istina gola 
I sazna za umrlog ime. 

2. 

Postoje ti zvuci što plamte, 
Od oholog sveta skriveni – 
Al oni se večito pamte: 
Ko život su s dušom sliveni; 
U njima sni minuli stoje, 
Ko grob što sve zanavek prima; 
Razume ih jedino dvoje, 
I dvoje zadrhti pred njima ! 

3. 

Za tren smo mi zajedno bili, 
Šta večnost pred njime sad vredi ! 
Svu slast smo za tren taj mi pili, 
I spalili poljubom jednim; 
I zbogom ! – Ta ljubav je naša, 
I zato bez žalosti beži: 
Jer kraj nam se činio strašan, 
Al susret bi bio još teži!