Ljubav je svojevrsno društvo.
Ne znam više hodati sam putevima,
jer više ne mogu ići sam.
Jedna me vidljiva misao tjera da hodam brže,
a vidim manje i da istovremeno žarko žudim sve vidjeti.
Čak i njezina odsutnost biva sa mnom,
a ljubim je toliko da ne znam kako da želim.
Ne vidim li je, zamišljam je i jak sam poput visokih stabala.
Videći je, tresem se i ne znam šta se dogodi
s onim što osjećam u njenom odsustvu.
Cijelim sam svojim bićem neka sila što me napušta.
Cijela me zbilja gleda kao suncokret
s njenim licem u središtu.
Nema komentara:
Objavi komentar