XLVI

Ovako ili onako,
prema tome ide li ili ne ide,
imajući kadšto moć da izreknem šta mislim,
a kazujući to drugi put slabo i izmiješano,
pišem svoje stihove nehotice,
kao da se pisanje ne sastoji od pokreta,
kao da je pisanje nešto što mi se desilo kao sunčana kupka.

Nastojim da iskažem ono što osjećam,
ne misleći na to što osjećam.
Nastojim prisloniti riječi na pojam
i lišiti se potrebe za hodnikom
od misli do riječi.

Ne uspijem uvijek osjetiti ono što znam da bih morao.
Misao mi sporo preplivava rijeku,
jer je sputava ruho koje su joj ljudi nametnuli.
Nastojim se otarasiti onog što sam naučio,
nastojim zaboraviti način sjećanja koji su mi usadili,
sastrugati crnilo kojim su premazali moja čula,
odmotati moja istinska osjećanja,
otpetljati se i biti ja, ne Alberto Kaeiro,
već ljudski stvor što ga je Priroda proizvela.

I tako pišem, želeći osjetiti Prirodu,
ne kao čovjek,
već kao biće koje osjeća Prirodu, i ništa više.
I pišem tako, nekad dobro, nekad loše,
nekad mi pođe za rukom izraziti ono što želim,
nekad pogriješim, negdje padam negdje se dižem,
ali slijedeći uvijek svoj put
kao tvrdoglav slijepac...

Fernando Pessoa

Fernando Antonio Nogueira Pessoa (1888-1935), rođen u Lisabonu, najznačajniji potugalski pjesnik 20. vijeka. Djetinjstvo proveo u Južnoj Africi gdje se i školovao što mu je omogućilo upoznavanje engleskog jezika i angloameričkih pjesnika, od kojih je neke podražavao u svojoj ranoj poeziji.Osto je rano bez roditelja, stekao je samo najosnovnije obrazovanje, živio je usamljeno i asketski. Po povratku u Lisabon vodio je boemski život i jedva uspijevao da obezbijedi egzistenciju radeći kao prevodilac u trgovačkim preduzećima. Opjevao je ono što vidi svojim pogledom bez posredništva misli, ideja i imaginacije i bez potrebe da išta tumači ili vrednuje. Otuda su njegove pjesme svojevrsna ironična kritika upućena svim onim pjesnicima zaokupljenim pitanjem stila i jezika
Bio je jedan od osnivača časopisa "Orpheu", objavio je veći broj priloga u periodici uključujući i nekoliko pjesama na portugalskom i engleskom, a za života je izdao samo jednu pjesničku zbirku pod naslovom "Poruka".Poeziju je pisao na portugalskom i na engleskom. Umro je od ciroze jetre, skoro nepoznat javnosti. Tek posmrtno otkriven je veći dio njegovog stvaralaštva: mnoštvo pjesama, tri drame, i nekoliko skica za detektivske romane.
Njegov osnovni životni i stvaralački stav je da nema jedinstva ni svijeta ni čovjeka, ogleda se u raznovrsnosti njegove poezije kao i upotrebi pseudonima (Alberto Kaeiro, Rikardo Reies, Alvaro de Kampos) koji predstavljaju tri veoma različita autora.
A. Kaeiro-simbolistički pjesnik
R. Reies-klasični stil
A. de Kampos-modernistički stil.
Autentičnost i originalnost ovog pjesnika potvrđuje se u izrazitoj tematskoj i stilskoj raznovrsnosti njegovog stvaralaštva.

Odgađanje

Prekosutra, da prekosutra samo...
Provešću sutra misleći o prekosutra,
tako će biti moguće, ali danas ne...
Ne, danas ništa; danas ne mogu.

Zbrkana upornost moje objektivne subjektivnosti,
san mog stvarnog života, umetnutog,
zamor unapredni i beskonačni,
zamor svemirski da bih se ukrcao u tramvaj...

ta vrsta duha...
Prekosutra samo...
Danas se želim pripremiti,
želim se pripremiti da sutra mislim na sljedeći dan...

On je odlucan.
Ima već zacrtan naum; ali danas ne zacrtavam naume.
Sutra je dan nauma.
Sutra ću sjesti u kancelariju da osvojim svijet;

ali ću svijet osvajati samo prekosutra..
Plače mi se,
plače mi se odmah, iznenada, iznutra...

Ne tražite da znate više, to je tajna, neću reći.
Prekosutra samo...
Kad sam bio dijete nedeljni me cirkus
zabavljao čitavu sedmicu.
Danas me samo zabavlja nedeljni cirkus
čitave sedmice djetinjstva...

Prekosutra ću biti drugi.
Moj će život postati slavodobitan,
sve moje stvarne odlike pametnog, vaspitanog i
korisnog stvorenja biće priznate službenim nalogom...
Ali nalogom od prekosutra...

Danas želim spavati, sataviću ga prekosutra...
Koja je za danas predstava što će mi ponoviti djetinjstvo?
Čak i ulaznice da kupim sutra,
jer je zapravo prekosutra dobra predstava...
Prije, ne...
Prekosutra ću imati jasan stav što ću ga sutra proučavati.

Prekosutra ću biti ono što danas ne mogu nikako biti.
Prekosutra samo...
Spava mi se kao što je hladno psu lutalici.
Spava mi se veoma.
Sutra ću ti govoriti riječi, ili prekosutra...
Da, možda samo prekosutra...

Budućnost...
Da, budućnost.

Fernando Pessoa