06. 03. 2010.

Na pola puta...

               Na pola puta...


Na pola puta uvijek se gubi
sve što mislim čim se bavim.
Kada ljubim, beskraj ljubim,
niš' ne vrijedi što god pravim.


Kakva me mučnina hvata
kad posmatram to što činim!
Duša čista i bogata,
a ja nalik izmetini
mora po kom pliva svuda
drugog mora triješće lako...
Razmišljanja ili žudnja?
Ne znam i znam i te kako.


F. Pessoa


     Smrt dolazi


Smrt dolazi uvijek rano,
svaki život malo traje.
Trenutak je precrt samo
stvari koja iščezla je.


Ljubav tek smo započeli,
ideal je neizvjestan,
neko nešto postigne li,
što postiže nije svjestan.


Jer smrt sve briše, nema
stvari neke postojane,
u knjižici sudbine nam
da otvoren Bog ostane.


F. Pessoa


http://portugal.poetryinternationalweb.org/
http://www.pensador.info/autor/Fernando_Pessoa/
http://www.insite.com.br/art/pessoa

27. 02. 2010.

Things That Might Have Been

Mislim na stvari što su mogle biti a nisu.
Rasprava o saksonskoj mitologiji što je Beda ne napisa.
Nepojmljivo djelo koje Danteu možda bi dano naslutiti
Nakon što je ispravio poslednji stih Komedije.
Istorija bez večeri Krsta i bez večeri kukute.
Istorija bez Helenina lica.Čovjek bez očiju koje nam dadoše mjesec
Pobjeda Juga u ona tri dana kod Getesburga. Ljubav koju ne uzvratismo.
Široko carstvo što ga Vikinzi ne poželješe zasnovati.
Drugi rog jednoroga. Basnoslovna carska ptica koja je istovremeno na dva mjesta.
Dijete koje nisam imao.

Horhe Luis Borhes


             Savjest                                      

Počinio sam grijeh teže oprostiv
Od svih grijehova. Sretan nisam bio.
Da prekrije me, tim sam zaslužio,
Ledenjak zaborava, bez milosti.
I mene ljubav roditelja rodi
Da blistavo proigram svoja ljeta,
Kao dar zemlji, zraku, vatri, vodi.
Al iznevjerih sve. Ne bijah sretan.
Neispunjena njihova želja osta.
Duh mi se oda krutim pravilima
Umijeća što u ničem temelj ima.
Naslijedih vrijednost, al vrijednim ne postah.
Ne napušta me već me stalno prati
Sumnja da bijah jedan koji pati.

Horhe Luis Borhes

23. 02. 2010.

Voljeti to je vječna nevinost

         ČUVAR STADA

Moj pogled je  bistar kao svjetlost sunca
vičan sam ići putevima
gledajući i desno i lijevo,
ali ponekad i unazad...
Ono što vidim svakog časa
nikad prije nisam vidio
i toga sam potpuno svjestan...
U stanju sam da doživim iznenađenje
koje bi imalo dijete kad bi pri svom rođenju,
moglo primijetiti da se zaista rodilo...
Osjećam se rođen svakog trena 
za vječitu novinu Svijeta...

Vjerujem svijetu kao tratinčici,
jer ga vidim. Ali ne mislim na njega
jer misliti ne znači razumjeti...
Svijet nije stvoren za to da mislimo njemu
(misliti znači bolovati na očima)
već da bismo ga gledali i prihvatali...
Nemam nikakvu filozofiju: imam čula...
Govorim li o prirodi, to ne činim zato što znam šta je ona,
već zato što je volim,
a volim je baš zato
što onaj što voli ne zna nikad šta voli,
ni zašto voli, niti šta je to voljeti...

Voljeti to je vječna nevinost,
a jedina je nevinost ne misliti...

Fernando Pessoa